Autoimmunerkrankungen
Početkom 20 stoljeća otkriveni su tvari koje su nazvani vitaminima, A, B, C pa je tako i slijedeća tvar koja je imala slično djelovanje nazvana vitamin D. To je pogrešan naziv jer se kasnije ustanovilo da je ta tvar zapravo steco-steroid , jedna posebna grupa hormona. Ipak naziv se u upotrebi zadržao do danas.
Čovjek je kroz mnoga tisućljeća živo na otvorenom prostoru pa se njegov organizam tako i razvijao. Sunce je u koži stvaralo vitamin D. Tek od nedavno ljudi većinu svog vremena provode u zatvorenom prostoru, tako da je tokom godine njihova koža vrlo malo vremena izložena direktnom suncu. Zbog toga nas ne treba čuditi da mnoga istraživanja pokazuju da je većina ljudi u svijetu u manjku vitamina D.
Vitamin D sudjeluje u nekoliko stotina kemijskih reakcija u stanici. Njegov značajni manjak onemogućava stanici da normalno funkcionira pa može doprinijeti razvoju autoimunih bolesti kao što su:
- Multipla Skleroza
- Gullien Barre sindrom
- Reumatoidni artritis
- Ulcerozni kolitis
- Kronova bolest
- Hašimotov tiroiditis
- Lupus
- Dijabetes
- Sklerodermia
- Vitiligo
- Problemima sa začećem
- I mnoge druge
Oko 15 % ljudi i kad su dovoljno izloženi sunčevom svjetlu ne mogu stvoriti dovoljno vitamina D. To se može dogoditi zbog nedostatnog aktiviranja tog vitamina u jetri i bubrezima, zbog poremećaja u receptorima vit D, manjka bjelančevine koja prenosi vitamin, genetskih promjena itd. Ti su ljudi osobito skloni autoimunim bolestima. Da bi sva njihova tkiva dobila dovoljno aktiviranog vitamina D potrebno je da uzimaju značajno višu količinu nego drugi ljudi.
Prof .dr. Cicero Coimbra iz Brazila sa svojim timom već dvanaest godina istražuje upotrebu visokih doza vitamina D .kod autoimunih bolest. Dr. Coimbra je liječnik (specijalist neurolog, sa subspecijalizacijom interne medicine, doktor znanosti, docent na katedri za eksperimentalnu neurologiju medicinskog fakulteta Sveučilišta Sao Paulo u Brazilu).Mnoga istraživanja su pokazala da vitamin D ima imunomodulatorne učinke .Visoke doze vitamina D povećavaju upijanje kalcija iz hrane koju pojedemo. Preveliki kalcij u krvi može oštetiti bubrege i dovesti do dijalize. Zbog toga je neophodno da pacijenti koji uzimaju visoke doze vitamina D striktno izbjegavaju hranu koja ima mnogo kalcija. U tu hranu spadaju i svi mliječni proizvodi, svi orašasti plodovi kao što je orah, badem, indijski i brazilski orah, te sjemenke kao sezam, zatim takozvana mlijeka od soje, zobi itd ako su obogaćena kalcijem.
Kalcij koji će ipak biti u krvi , treba razrijediti da ne bi previše koncentriran prolazio kroz bubrege i zbog toga je potrebno piti 2-3 litre vode na dan ovisno o težini pacijenta. Također je potrebno izbjegavati pušenje i psihički stres što može smanjiti učinak terapije.